Lelić

Lelić je na severoistočnoj strani Leskovičke Visoravni i na južnoj strani grada Valjeva. Zemljište je krečnjačko, od sekundarnog krečnjaka, prepunog vrtačama raznolikog oblika. Vrtače su zadnivene ili otvorene, a po neke su ispunjene vodom i grade seoska jezera. Da nije vrtača, poređanih u krug ili nizove zemljište bi bilo ravno, a ovako je neravno. Najneravniji je severni i istočni deo sela. Na severnoj strani sela ispod krečnjaka ogoljeni su porfiriti na znatnom rastojanju i oni se javljaju na svima uzvišenjima ovog sela. Na severnoj strani sela su ova uzvišenja: Brdo, na kome je selo, Prljuša, Mlađevi, Markovac, Vrana do Strmne Gore i Ječmište a na istočnoj strani: Bobija, Kaluđersko Brdo i Ćelijske Strane.

U selu ima svega dva izvora: Ljutenac pod Prljušom i Studenac pod Mlađevima. Oba su izvora u porfiritskom terenu, dosta jaki i retko presušuju. Izvori nisu u stanju da podmire svu potrebu u vodi, s toga Lelić dolazi u red bezvodnih valjevskih sela. Nedostatak vode podmiruje se berskom i jezerskom vodom, kao i vodom iz cisterni (bunara), kojih ima4-5 u selu.Od tekućih voda u ovom selu jedina je Gradac, koji protiče istočnim krajem sela kroz kamenitu, strmenitu i nepristupačnu dolinu. Dolina je Graca tako uska, da kroz nju jedva se peške može proći, a strane njegove tako krševite, da se reci niz njih samo na jednom mestu i to po vrlo strmenitom i kamenitom putu može sići. S toga Gradac nije ni od kakve koristi po ovo selo, a najviše s toga, što pored njega nema nijedne luke, osim ono malo zemlje, kod crkve u Ćelijama.U selu nema ni jedne jedine rečice ili potočića. Svega su u selu dve klisuraste, kamenite i posve strmenite doline, koje se spuštaju na istok Gracu.

Prva se zove Bošnjački Potok, a druga je Duboko. Obe su doline suve i pri dnu se sastaju.Zemlje i šume.Seoska su imanja po vrtačama i dolinama na južnoj i zapadnoj strani sela. Jezgra imanja su vrtače i smatraju se kao najbolja imanja. Zemlja je posna, suva i vrlo šuplja glinuša, koja rađa kišnog leta i kad je dobro nađubrena. Livada i pašnjaka u selu nema. Najbolja su seoska imanja: Miškovića Doline i Dolovi do Bogatića i Leskovica. Dolovi do Stubla i Sandalja i Markovac na severu sela.Lelić je osobito pošumljen. Svi visovi i sve padine njihove pošumljene su običnim lisnatim drvetom, samo je u selu malo starije šume, više je mlađe. Najlepše su šume crkve ćelijske i seoske u Mlađevima, Prljuši, Presadima i Vrani.Svi visovi na severnoj strani sela, ukoliko su pošumljeni, seoska su svojina. Tako su seoska svojina: Mlađevi, Ječmište, Presadi, Vrana i polovina Markovca. Padine Graca i sva brda iznad njega su svojina crkve ćelijske. Porodičnih i džematskih zajednica ima na Markovcu i Ječmištu, a to su one strane, koje su pored imanja i pošumljene i koje se nisu mogle krčiti.

Podaci o selu: Prema spisku sela iz valjevske eparhije od 1735. godine Lelić je imao 9 domova. Po haračkim tefterima iz 1818*. godine Lelić je imao 17 domova sa 40 poreskih i 104 haračke ličnosti.U harčkim tefterima iz 1822. godine zapisano je sselo: Lelić sa manastirom ćelije.Za ime selu vezano je ovo narodno verovanje. Priča se da su se prve doseljene porodice u selu zvale Lelići, pa otuda je došlo ime ovom selu.Najlepša znamenitost ovog sela je stara crkva u Ćelijama. Ćelijama se zove sav istočni kraj sela i sve krševite padine Graca. Ispod Ćelijskog i Kaluđerskog Brda nalazi se jedna mala zaravan od 15 ari i na toj zaravni su crkva i njennj zgrade. Crkva je od kamena s jednim kubetom i novijeg je porekla. Stara crkva je paljena i nekoliko puta harana i pljačkana u 18. veku i na početku 19. veka. Nekad je bila manastir, a danas je svetovna crkva, a ovakva je od 1837. godine.Ja bih ovome dodao da je danas aktivan manastir Ćelije, op. Milodan.Pored crkve sa desne strane njene,odmah do zapadnih vrata, sahranjen je podgorski vojvoda Ilija Birčanin, kome je nadgrobna ploča izlupana i razneta, mada ju je Kedić, potonji vojvoda, o svom trošku namestio.Crkva ćelijska ima veliko imanje, koje je većinom pošumljeno, a od koga je znatan deo i otuđen.2. U zapadnom kraju sela, na uzvišici Grabovcu, u jednoj privatnoj šumi (zabranu),ima neko staro groblje, koje narod zove Madžarsko Groblje. u zabranu se nalaze i nakakvi stećci, usađeni poduboko u zemlju i bez natpisa.